|
„Capitulare de villio“ - slavno delo nepismenog franačkog velikaša Karla Velikog iz 8.veka, obiluje naredbama seoskom stanovništvu i svima koji su posedovali zemlju o obaveznom gajenju lekovitog bilja, voćaka i drveća. Na tom podužem spisku se našao i orah (Juglans regia ) impozantno samoniklo ili gajeno drvo visine do 40 metara Orah se u antičko doba cenio kao sveto drvo Jupitera (Jovis glans) i koristio kako u medicini tako i u finom stolarstvu, za bojenje pamuka, vune, u umetničkom zanatstvu za rezbariju nameštaja, ikone u duborezu i drugo. Njegove lekovite i korisne osobine su vekovima narodu služile kao hrana i lek. Plod oraha svi dobro poznajemo i koristimo ga kao dodatak tortama i kolačima, za spravljanje orahove rakije i likera, a manje se zna je orah izuzetan lek korišten u narodnoj medicini za razne bolesti sa svojim mladim listovima i nedozrelim plodovima. Mlado lišće brano oko Vidovdana po lepom, suvom vremenu, treba koristiti odmah za spremanje ekstrakta, tinkture i melema jer sušenjem isparavaju nepostojana fenolska jedinjenja, a lekoviti sastojci se menjaju i kvare. Spolja se koristi za kupke i obloge protiv zagađnih rana i ekcema, raznih kožnih bolesti, upale očiju, kao ulje za kosu i zaštita od opekotina izazvanih sunčanjem. Unutrašnjom upotrebom kao čaj od lišća koristi se protiv crevnih parazita, za regulisanje varenja, jačanje mišića, protiv katara želuca, skrofuloze, krvarenja desni, rahitisa, lečenja plućnih bolesti,za čišćenje krvi. Jezgro oraha sadrzi do 65% ulja,15% vrednih belančevina, ugljenih hidrata, fosfor, kalijum, magnezijum, vitamine B i C, gvozđe, dok u lišću ima 0.30% etarskog ulja, tanina, juglona, inizitola i dr. Orah je izuzetni detoksikant, sekretolik, antifungal, digestiv, dermetik, adstrigens, laksativ, regulator, antidijabetik...  |